Produženje životnog veka predstavlja veliki civilizacijski uspeh, ali bez adekvatnog sistema dugotrajne nege ono postaje izvor socijalne nepravde i nesigurnosti. U Srbiji danas živi oko 1,5 miliona osoba starijih od 65 godina, što čini približno 22% ukupnog stanovništva. Udeo starijih osoba već je na nivou proseka Evropske unije, ali očekivano trajanje života je kraće – oko 75 godina, u poređenju sa oko 81–82 godine u EU. Poseban izazov predstavlja činjenica da građani Srbije veliki deo starosti provode u lošem zdravlju. Očekivano trajanje života u dobrom zdravlju iznosi oko 65 godina za muškarce i 68 godina za žene, što znači da poslednjih 8–10 godina života mnogi provode sa smanjenom funkcionalnom sposobnošću i potrebom za tuđom negom.
Srbija centar skreće pažnju da sistem dugotrajne nege starih u Srbiji značajno zaostaje za potrebama stanovništva. Javni rashodi za dugotrajnu negu starijih osoba iznose oko 0,5% BDP-a, što je upola manje od proseka Evropske unije. Obuhvat usluga za starije osobe je izrazito nizak:
- tek oko 7% starijih osoba uključeno je u neki oblik javno finansirane dugotrajne nege;
- novčanu naknadu za negu prima oko 4,5% starijih;
- pomoć u kući dostupna je za oko 1,5% starijih;
- institucionalni smeštaj u javnom sektoru obuhvata svega oko 1% starijih osoba.
Nedovoljna institucionalna i palijativna nega, preopterećenost porodica i manjak stručnog kadra ugrožavaju dostojanstvo i kvalitet života starijih građana. Zbog ovakvih uslova potrebna je hitna, međusektorska reforma sistema dugotrajne nege, uz jasnu podelu nadležnosti i povećanje javnih ulaganja. Ključni problemi su: nedovoljan kapacitet usluga, institucionalna nega ispod minimalnih standarda, nedovoljno razvijena palijativna nega, administrativne prepreke (procedure za prijem u instituciju, dokumentacija za dobijanje rešenja i sl.), nedostatak kvalifikovanog kadra.
U vezi sa nabrojanim problemima Resorni odbor za socijalna pitanja stranke Srbija centar preporučuje sledeće promene u javnim politikama:
1. Povećati javna ulaganja. Postepeno povećati javne rashode za dugotrajnu negu starijih osoba na nivo proseka Evropske unije (oko 1,2% BDP-a), uz jasno namensko trošenje sredstava.
2. Razviti usluge u zajednici. Proširiti obuhvat pomoći u kući povećanjem broja gerontoloških domaćica i radnih sati, uključujući vikende i praznike. Uvesti pravedniju participaciju korisnika sa višim penzijama.
3. Ojačati institucionalnu i palijativnu negu. Povećati kapacitete javnih domova za stare, razvijati domove sestrinske nege i hospise, te uspostaviti mrežu palijativnih centara bez ograničenja boravka.
4. Uvesti dnevne boravke za obolele od demencije. Osnovati dnevne centre za osobe sa demencijom, posebno u velikim urbanim sredinama poput Beograda, čime bi se rasteretile porodice i odložio institucionalni smeštaj.
5. Pojednostaviti administrativne procedure. Ubrzati postupke za prijem u institucionalni smeštaj i pojednostaviti procedure starateljstva za teško bolesne i socijalno ugrožene osobe.
6. Ulagati u kadrove. Povećati zarade, unaprediti uslove rada i razviti programe obuke za srednji medicinski kadar i negovatelje u sistemu dugotrajne nege.
Dostojanstveno starenje zahteva političku odluku, stabilno finansiranje i koordinisanu saradnju sektora zdravstva i socijalne zaštite. Medicina je produžila život. Sada je na javnim politikama da obezbede njegov kvalitet.
Jasmina Brkić, dipl.pravnik
Resorni odbor za socijalna pitanja stranke Srbija centar

