Požar u Tržnom centru (TC) Enjub u bloku 45 na Novom Beogradu može biti posledica više sile, ali pošto je plan urbanističke politike u današnjem Beogradu organizovan i temelji se na korupciji i kriminalu, Srbija centar (SRCE) izražava nadu da taj požar neće biti samo još jedna epizoda u seriji uništavanja zanatskih centara na Novom Beogradu i dalje dehumanizacije grada.
“Mesne zajednice po Novom Beogradu bile su prepoznatljive po zanatskim centrima – grupama malih radnji (obućara, krojača, frizera i drugih.) raspoređenih po blokovima. Funkcije ovih centara su oduvek bile višestruke: Ekonomske – korisnici su lako, jeftino i uz minimalan gubitak vremena mogli da završe popravku cipela ili sata, dok su mesne zajednice omogućavale održivost koncepta niskim zakupninama; socijalne – radnja je postajala takozvano treće mesto, ni dom ni posao, ali mesto gde se odvija društveni život, ono što ulicu čini ‘naseljenom’, i ‘oči na ulici’ prisustvo ljudi koje prirodno povećava bezbednost i osećaj pripadnosti; urbanističke – namena stanovanja plus sitne usluge u prizemlju čini blok živim, za razliku od čisto poslovnih zona koje ‘umiru’ u određeno doba”.
SRCE Novi Beograd upozorava da danas imamo sve više kafića i kladionica, a sve manje obućarskih radnji, jer politika privatizacije opštinskog i gradskog prostora koju sprovodi SNS vlast u Beogradu, istiskuje delatnosti niske marže, jer zanatlije jednostavno ne mogu da plate zakupninu kao banke ili kladionice, ali i otežava život građana kojima sitne usluge postaju nedostupne ili udaljene.
“U funkciji investitorskog urbanizma nije samo privatizacija gradskog zemljišta, već i institucionalno slabljenje mesnih zajednica kojima je oduzeta uloga lokalnog ‘domaćina“ i zaštitnika niskog zakupa i zanatskih delatnosti. Rezultat je dehumanizacija Novog Beograda. Ulica osiromašuje zamenom raznovrsnih sitnih usluga monokulturom kladionica, menjačnica i brze hrane. Popunjavanje zelenih površina novom gradnjom guši “vazduh i zelenilo” koji su davali ljudsku dimenziju novobeogradskim blokovima. Nekadašnje javne i zajedničke prostorije se ograđuju, pretvaraju u privatne parking i plaćena mesta za zabavu”.

