
Članovima Saveta REM-a je istakao mandat, a povodom njihove žalbe Ustavnom sudu da su im ovom odredbom novog Zakona o elektronskim medijima narušena prava (ja bih pre rekao povlašćeni položaj) ovaj sud je „otvorio predmet“ i time proglasio obustavu svih radnji baziranih na ovom zakonu. Videćemo kako će se procedura izbora novih članova odvijati na dalje, ali žalosna je činjenica da je Savet REM-a ispoštovao zakonsku obavezu tek nakon direktnog pritiska zvaničnika Evropske unije predstavljenog kroz Izveštaj o napretku Srbije u pridruživanju EU i medijske nastupe ministarke zadužene za evrointegracije, predsednika Srbije i nekih ambasadora zapadnih država.
Ovo, međutim, nije proizvelo direktni transfer na novi Savet. Problem je u tome što predsednica Odbora za kulturu i informisanje Narodne skupštine Republike Srbije, SNS-ova jurišnica Nevena Đurić, nije na vreme započela proceduru izbora novih članova Saveta REM-a, pa je ovo regulatorno telo zapalo u interregnum. Važno je napomenuti da je još negde u julu, sasvim na vreme, neko od poslanika opozicije uputio pitanje Neveni Đurić: zašto još nije i kada će biti pokrenuta procedura izbora novih članova Saveta REM-a, na šta je ona odgovorila da će sve biti obavljeno u zakonskom roku. Ipak, do danas se ovim povodom nije desilo ništa. Radi se, dakle, o svesnom prenebregavanju zakonskih obaveza.
Podsetimo se: Rad REM-a u poslednjih 10 godina je klasično fingiranje institucionalne prakse. Ili, kolokvijalno rečeno, REM se trudio da se provuče „ispod radara”. Da po automatizmu odrađuje administrativne poslove (izdavanja i ukidanje dozvola, registrovanje promena u statusu pružalaca medijskih usluga, komunikacija sa domaćim i međunarodnim relevantnim telima i sl.), a izbegava ono što bi u punom smislu reči bila regulacija: usmeravanje pružalaca usluga da poštuju zakone i podzakonska akta. U tom smislu, Savet REM-a je nastojao da sebi oduzima ingerencije (ukidanjem nekih pravilnika) i da ne uznemirava najmoćniju medijsku kuću koja donosi oko polovine prihoda REM-a (Pink). Čitava unutrašnja politika REM-a, ne samo Saveta, je usmerena na obezbeđivanje takvog položaja (pod parolom „ne talasaj!”). Ova igra je najzahtevnija na nivou Saveta, gde je mnogo aktera i gde treba organizovati vrlo ozbiljno umrežavanje (zlobnici bi rekli „kriminalno udruživanje”) da bi se fingirao demokratski proces i nezavisno regulisanje elektronskih medija.
Mnogo puta do sada su mnogi nezavisni i demokratski orijentisani medijski poslenici, novinari, intelektualci, građanski aktivisti iz zemlje i inostranstva ukazivali na pogubno delovanje ovakvog načina rada REM-a na razne aspekte društvenog života. Ključno je to da su zaštićeni i protažirani mediji koji besomučno sprovode kampanju za vladajući režim i, reklo bi se neizbežno uz ovakav režim, promovišu kulturu nasilja, društvenih podela i sukoba, primitivizma i neodgovornosti. Ovakvo ukopavanje u rovove ostavi posledice i na medije koji se trude da rade profesionalno, otvoreno, transparentno, a najveće žrtve su sami građani, pogotovo oni koji nemaju naviku da traže informacije iz više izvora, da kritički sagledavaju uslove u kojima žive. Oni bivaju zarobljeni u plinskoj svetlosti mita o Vučićevim super moćima i zapravo podržavaju sopstvenu degradaciju u svakom pogledu. Za mene lično najbolniji je poraz koji smo doživeli sa majskim tragedijama iz 2023. godine, jer sam pre toga, u vreme borbe za ograničavanje vremena emitovanja rijaliti programa, ukazivao da otvorena promocija nasilja u TV programima vodi ka porastu nasilja u društvu i nepredvidim posledicama. Ovo, naravno, nije jedini uzrok ovih tragedija, ali je jedan od važnijih jer kreira opštu atmosferu u društvu i za njega su veoma odgovorni članovi Saveta i rukovodstva REM-a koji su obrazlagali status quo i glasali da se ništa ne menja.
Ova ocena se, dakle, ne odnosi samo na Savet, nego i na rukovodstvo REM-a (direktorku i načelnike službi, kao i njihove zamenike) koje zapravo daje kontinuitet ovakvoj praksi u radu REM-a u situacijama kada se sastav Saveta menja. U tom smislu, depolitizacija bi zapravo značila lustraciju – treba raspustiti ceo REM i ponovo raspisati konkurs za zapošljavanje, a odgovornima za zloupotrebu ovog važnog regulatornog tela zabraniti na 10 godina zapošljavanje u javnom sektoru zbog ugrožavanja opšteg interesa i neodgovornog obavljanja funkcije.
U međuvremenu, ako se pokrene procedura izbora članova Saveta REM-a, to će biti prilika da demokratska javnost izvrši pritisak na ovlašćene predlagače da odaberu kvalitetne osobe na ovu važnu funkciju. Do sada to uglavnom nije bio slučaj. Odnos snaga na političkoj sceni i dominantni obrazac političke kulture (autoritarni, submisivni, klijentelistički) ostavljaju dovoljno prostora da rukovodstvo kancelarije i službi REM-a omogući bezbolnu tranziciju na novi zakon sa očuvanim mehanizmima distribucije moći na medijskoj sceni. Npr. ponovo će sve crkve i verske zajednice prepustiti Srpskoj pravoslavnoj crkvi da kao ovlašćeni predlagač predloži kandidate za jednog člana Saveta, bez ikakve diskusije o kvalitetima tog kandidata, pa će ponovo moći da nam se provuče neko ko će na Pinku otvoreno zastupati neometano emitovanje rijaliti programa u bilo koje vreme i sa takoreći bilo kakvim sadržajem. Ponovo će udruženja građana čiji su ciljevi zaštita dece prećutati izbor (pa čak i reizbor!) člana Saveta koji dolazi iz udruženja građana kojima je zaštita dece cilj samo u opštem kontekstu. Ili će akreditovani Univerziteti biti manje-više nezainteresovani za to ko će biti član Saveta. Ili će udruženja filmskih, scenskih i dramskih umetnika odabrati nekog ko će pragmatično shvatiti da u postojećoj situaciji ne može da postigne krupnije ciljeve, pa će zalaganje za opštu dobrobit podrediti trgovini sa internim centrom moći kako bi ostvario partikularni cilj za svoj esnaf (npr. zaštitu „muzičkog dinara“).
To je, sve zajedno, tuga današnjeg političkog i, bojim se, istorijskog trenutka u Srbiji. Tek ozbiljnija politička promena i sprovođenje lustracije i eventualno krivično gonjenje onih za koje bi se dokazalo više od opstrukcije rada regulatornog tela moglo bi da nas kolektivno otrezni i postavi na ispravan razvojni kolosek.
prof. dr Slobodan Cvejić, narodni poslanik i potpredsednik Srbija centra

